Objavljuje se Javni poziv za predlaganje programa u oblasti zaštite livanjskih „divljih“ konja koji će se financirati iz Proračuna  općine Livno za 2010. godinu  u ukupnom iznosu od 10 000, 00 KM, i to:

I  Program za suzbijanje epidemije, higijena i utvrđivanja zdravstvenog stanja
životinja

II  Program za označavanje grla, praćenja brojnog stanja životinja i upoznavanje
strukture i identifikacija krda;

III  Program prehrane životinja (sijeno, sol i druge minerale).

Pravo učešća na Javnom pozivu imaju sve pravne i fizičke osobe odnosno udruženja
koja dostave odgovarajuće programe zaštite livanjskih „divljih“ konja na području općine Livno.

Opći kriteriji

Uz prijavu za predlaganje programa neophodno je dostaviti;

1. Izvod iz rješenja o upisu u sudski registar nadležnog suda ili registar nadležnog županijskog
organa za navedenu djelatnost ili rješenje o obavljanju samostalne djelatnosti iz navedene oblasti,
2. program zaštite livanjskih „divljih“konja koji mora sadržavati;
- mjere suzbijanja epidemije, higijena i utvrđivanje zdravstvenog stanja životinja,
- mjere za označavanje grla, praćenje brojnog stanja životinja, upoznavanje strukture i identifikacija krda,
- mjere prehrane životinja,

- plan nadzora nad životinjama, briga i zaštita krda,
- mjere zaštite od poljskih šteta i naknada štete koju počinu životinje,
- financijski plan i način korištenja sredstava.

Način podnošenja prijava

Prijava za učešće u Javnom pozivu za predlaganje programa u oblasti zaštite livanjskih divljih konja iz sredstava općine Livno za 2010. godinu, može se preuzeti u prostorijama općine Livno u sobi broj 31.
Popunjena prijava sa traženom dokumentacijom može se predati na protokol općine Livno u roku od 15(petnaest ) dana od dana objave  na  Oglasnoj ploči općine Livno na adresu:

OPĆINA LIVNO
SLUŽBA ZA GOSPODARSVO I INSPEKCIJSKE POSLOVE
UL. Silvija Strahimira Kranjčevića b.b.
L  I  V  N  O

sa naznakom „ ZA JAVNI POZIV ZA ZAŠTITU LIVANJSKIH DIVLJIH KONJA“

Branko Lijović Lija, predsjednik moto kluba “Vukovi” iz Livna i jedan od volontera koji se brine o divljim konjima, zahvalio je svojim kolegama “bajkerima” na doniranoj hrani istaknuvši kako se nada da će Općina Livno uskoro formirati udrugu ili zadužiti već neku postojeću koja će preuzeti brigu o divljim konjima.

Prije povratka kući “Zmajevi” su u pranji “Vukova” obišli divlje konje.

www.divljikonji.org

Usporeno sam prošao pored ranjenog bića, rekao bih konja ali bih zaista uvrijedio životinju. Nakon nekoliko kilometara sreo sam ”čikicu” koji je vozio bager. Pomislio sam to je to i vratio sam se na mjesto udesa. Moj snimak je loš ali da protumačim dešavanje i šta je na njemu. Došao sam na mjesto nezgode i počeo da snimam. Čikica je po dolazku instruiran šta i kako da radi od šefa policiske patrole. On je kašikom bagera s lijeve strane puta počeo da gura živog ranjenog konja uz strmu kamenitu stijenu visku oko dva metra. Životinja je jako patila prilikom tog neljudskog postupka. Naj tragičnije je što je uzgurana životinja cijelo vrijeme bila svjesna svega, jadna životinja. Prešao sam sa druge srtane u namjeri da nastavim snimanje da bi snimio i nastavak dešavanja. To su primjetili i akteri pa je iz snimka vidljivo da policajac zaustavlja operaciju uklanjanja konja dajući nalog čikici da prekine “radove” jer ga neko snima.

Potom je dao naređenje svom podčinjenom kolegi da me zaustavi u snimanju. Naredili su mi da brišem snimljene materijale. Policajac je to i sam pokušao, pošto mu nije uspjelo on je pozvao svog šefa. Ovaj je takođe insistirao da obrišem snimak što sam ja odbio. Tražio sam od njih da hitno pozovu veterinare da liječi povređenu životinju, ili da je uspavaju da ne trpi bolove i torturu. U krajnjem slučaju tražio sam da je upucaju na kraju krajeva da ne trpi a ne da rade to što rade na tako okrutan način. Sve moje molbe su odbili kao da im nisam ništa ni rekao. Policajac je zatražio moje dokumente i kontaktirao nekoga. Nakon tri minuta se vratio i veli kako je provjerio jesam li ja ovlašten da snimam i blažim tonom je dodao, kako je trebalo dati 100KM veterinarskoj stanici koju su oni navodno pozvali da izađe na mjesto nesreće kako bi uspavali životinju. Isti je rekao je da općina Livno nema nadležnosti nad divljim konjima koje imuju na tim prostorima.

Prema podacima MUP-a Hercegbosnaske županije, na ovoj dionici magistralnog puta Livno – Kupres, od udara motornih vozila prošle godine smrtno su stradala dva konja, jedan u travnju, a drugi krajem prosinca.

Na visoravni Kruzi godinama obitava ergela ”ničijih” konja koji u zimskim mjesecima dolaze na ovu prometnicu u potrazi sa solju.

Općinsko vijeće Livna u prosincu 2009. godine usvojilo je odluku o zaštiti divljih konja sa visoravni Kruzi, jer su postali meta krivolovaca i konjokradica.

Divlji konji su rijetka turistička atrakcija livanjskog kraja.

Kako doznajemo od osoba koje su ubrzo došle na mjesto nesreće radi se o vozilu VW Venta (1994/1995; crne boja) nepoznatih registracijskih oznaka. Ukoliko imate bilo kakvih saznanja o ovome vozilu obavijestite najbližu policijsku postaju.

Podsjetimo. 15.prosinca 2008.godine pokrenuta je peticija na www.divljikonji.org koja je za cilj imala zaštiti divlje konje s Kruga. Do danas peticiju je potpisalo preko 8400 osoba iz cijeloga svijeta, a zahvaljujući istoj o divljim konjima s Kruga pisali su mnoge novine, internet portali, snimili su se mnogi dokumentarci i radijske emisije. Zahvaljujući medijima mnogi su saznali o ljepotama divljih konja.

Odlukom o zaštiti divljih konja nije prestala naša briga o njima. Prije nekoliko dana posjetili smo divlje konje na Kruzima i donijeli im nešto hrane koju su nam poklonili veterinari s Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. U nastavku pogledajte par fotografija.

Mišljenje je nepodijeljeno – konje treba zaštiti. Ljubiteljima prirode i konja koji slobodni, ničim sputavani, pola stoljeća lutaju Krug planinom, u interesu je, prije svega, bila dobrobit ovih četvoronožnih ljepotana budući da im se svake godine osjetno smanjuje brojno stanje. Javna je tajna da za taj manjak nije kriva priroda, te da konje treba zaštiti prije svega od zlih ljudi koji su, uz vukove, najveći predatori na ovim prostorima.

S tim u vezi Branko Lijović, općinski vijećnik i volonter koji redovito obilazi konje i skrbi za njih, među ostalim kaže:

„Priroda ih sigurno nije sve odnijela. Postoji preprodaja. Imamo i saznanja o hvatanju gore i zaticali smo i ždrebad i konje sa nekim užetima oko vrata. Znači hvatanje uz pomoć ovih ovdje ljudi, tako da bi se to prepoprodavalo čak u Hrvatsku ili po BiH.“

Javna je tajna da su se za naručitelje iz Dalmacije ždrebad hvatala i prodavala po šest i sedam tisuća kuna. A kako se ovogodišnji podmladak može nabrojati gotovo na prste jedne ruke, jasno je da vremena za čekanje nije bilo. Na raspravi se uglavnom postavljalo pitanje vlasništva konja, no svi su suglasni da ih se treba zaštititi. Fikret Sitnić, pomoćnik načelnika za gospodarstvo i inspekcijske poslove Općine Livno:

„Da se nađe neka organizacija koja će voditi brigu o divljim konjima gore, na Kruzima. Sve je to u cilju i naše promidžbe i našeg turizma. I neko je rekao da bi to bio naš najjači turistički brend koji mi imamo.“

Činjenje zabranjenih radnji kao što su ubijanje, hvatanje i mučenje konja ili trajnije onemogućavanje hranjenja, napajanja i slično, fizičke osobe bi koštalo 1.000 maraka, pravne osobe 7.000 i njenu odgovornu osobu još dodatne 2.000. Nacrtom je, među ostalim, predviđeno i suzbijanje epidemija, utvrđivanje zdravstvenog stanja i označavanje životinja, higijena, prehranjivanje, upoznavanje strukture i identifikacija krda, praćenje njihovog brojnog stanja, kao i druge preventivne zaštitne mjere.

(Željka Mihaljević/ Radio Slobodna Europa)

Na prijedlog načelnika općine Luke Čelana, Služba za gospodarstvo i inspekcijske poslove 28. listopada uputila je apel građanima da se uključe u javnu raspravu o nacrtu Odluke o zaštiti “ničijih” konja, koja će biti organiziran u zgradi Općine 5. i 6. studenog.

Građani su pozvani da daju svoje mišljenje, sugestije, primjedbe i prijedloge na nacrt odluke kako bi Općinsko vijeće u što kraćem roku razmatralo odluku kojom bi divlji konji na Kruzima napokon bili zaštićeni od lovokradica i kako u zimskoj sezoni ne bi ugrožavali sigurnost prometa na dionici magistralnog puta Livno – Kupres.

U potrazi za solju, konji tokom zime silaze na frekventnu prometnicu gdje često stradaju od udara vozila, a tokom proljeća i ljeta u potrazi za hranom spuštaju se do obližnjih sela i uništavaju poljoprivredne usjeve pa su mještani livanjskih sela Potočani, Dobro i Zagoričani u više navrata od općinskih vlasti tražili da preuzmu stalnu brigu o konjima.(srna)

U početku je stado konja na Krug planini činilo dvadesetak do trideset jedinki, ali je s vremenom naraslo. Za vrijeme rata stado podivljalih konja na Krug planini imalo je oko 360 grla jer su se glavnom stadu pridružili i konji koji su pobjegli s područja Glamoča, Drvara i Kupresa, pogođenih izravnim ratnim djelovanjima.

Stoga su, kako se šale Livnjaci, divlji konji na Krugu “jedina multietnička zajednica u BiH u kojoj se muškarci svađaju samo zbog žena”.

Lokalni izraz za zajednice tih lijepih životinja, što je zanimljivo, nisu ni stada ni krda nego “jata”. Riječ krdo je preprosta i prljava za zajednicu lijepih i plemenitih životinja, barem u selima sjeveroistočnog ruba Livanjskog polja, na obroncima Krug planine i Borove glave. Prepušteni divljini, na prostranstvima planina Krug, padina Cincara i Borove glave opstali su samo konji koji su izdržali prirodnu selekciju. Pa ipak, nakon završetka rata broj divljih konja počeo se smanjivati. Konjokradice iz središnje Bosne do prije nekoliko godina lovili su divlje konje radi preprodaje Talijanima, koji od konjskoga mesa rade prvorazrene salame.

Ubijanje iz zabave
Tako je populacija od 360 konja prije četiri godine spala na tek 150 grla, što je bio znak za uzbunu udrugama za zaštitu prirode i medijima. Stado se počelo oporavljati, ali se pojavio novi problem. Konje su počeli ubijati iz čiste zabave ili radi hrane za pse.

- Prije dva mjeseca pronašli smo strvinu ubijenoga konja kojem su izrezani butovi, vjerojatno za hranu psima. Neki konji ubijeni su iz čiste zabave. Ne mogu vam opisati osjećaj kad vidim ranjenog ili ubijenog konja: čudna mješavina tuge, nemoći i bijesa – priča Branko Lijović Lija, općinski vijećnik HSP-a u Livnu, koji se sa svojim prijateljima iz Moto kluba Vukovi brine o divljim konjima. Oni im za vrijeme mećava donose sol, kukuruz, sijeno. Sve o svom trošku, na žalost. Livanjski divlji konji često stradavaju i na magistralnoj cesti Livno – Kupres, na prijevoju Borova glava, kada prelaze cestu kako bi došli do pojilišta ili kad po cesti ližu sol posutu zbog poledice.

Branko Lijović i njegovi prijatelji iz Moto kluba Vukovi žele se izboriti za to da Općina Livno proglasi divlje konje s Kruga svojim vlasništvom. Jedino ih se tako može zaštititi.

- Da bismo ih zaštitili, s problemima smo izašli u javnost, u medije. Sada svatko zna za divlje konje, pa i zlonamjerini ljudi, tako da se opasnost za njih povećala – kaže Branko Lijović Lija. Njegov prijatelj Mario Jozić uvjeren je da mediji, barem kad su u pitanju konji, ne donose ništa dobro. On vjeruje da problem može riješiti samo vlast.

Nepredvidljivi kad je južina
- Može se donijeti zakon o zaštiti veprova, ali se za konje ne može donijeti zakon, čudno mi je to! Pa ovi konji su, zaboga, jedina ovakva divlja populacija u Europi – kaže Jozić.

Livanjski bikeri u starim terencima voze konjima malo sijena i soli. Zalihe hrane za konje čuvaju u skladištu Cesta Herceg Bosne na prijevoju Borova glava, uz samo cestu.

- Netko je na Silvestrovo obio vrata skladišta i ukrao nam sol i kukuruz namijenjen konjima. Kako je uopće moguće da netko takvo što učini – pita se ogorčeni Lijović dok na Ladu tovari balu sijena.

Nakon više od sata vožnje po zasniježenim stazama, brdima i vrletima Krug planine u daljini smo vidjeli nekoliko konja. Lijović je zastao s Ladom stotinjak metara od konja koji su se najprije uznemirili, a potom mu počeli oprezno prilaziti. Divlji konji prepoznaju Liju i jedu iz njegove ruke.

- Vidiš, Čokoladni, ovaj prekrasni veliki konj prvi će nam prići, ali je toliko nepovjerljiv da čak i meni vrlo rijetko jede iz ruke. Za njim će doći svi ostali. Za nekoliko minuta, ako ih ništa ne uznemiri, prići će nam nekoliko desetaka konja. Zna se dogoditi da mi ne žele prići, nepredvidljivi su, posebno kad je južina, meteoropati su – objašnjava Lijović.

I, zaista, za petnaestak minuta oko Lijovićeve Lade okupilo se osamdesetak konja. Lijović razbacuje sijeno i žali što nije dovezao više bala.

- Zašto radiš sve ovo? – pitam ga.

- Moram ići do kraja! Ne bih si mogao oprostiti da mi dijete jednoga dana kaže da sam mogao učiniti više za zaštitu konja, a da to nisam učinio – odgovorio je Lijović.

Na Krug planini pridružili su nam se Boško Krželj i Mario Jozić, također bikeri iz Moto kluba Vukovi. Odmah su uočili jednoga s velikom ranom na glavi, iznad nozdrva. Objasnili su da je to posljedica napada vukova. Kad vukovi napadaju, konji se štite tako da naprave krug. U središtu kruga je ždrebad, oko njih kobile, zatim stariji i nemoćni konji, a onda mužjaci, leđima okrenuti prema vukovima; predatore zaustavljaju udarcima kopita.

Lijović i njegovi prijatelji primjećuju da ove godine nema ždrjebadi. Misle da su se u priču umiješali konjokradice koji u Drvaru prodaju ždrjebad ljudima koji se bave sječom šume.

Pucanj u daljini
Novinarka Željka Mihaljević, koja već deset godina odlazi na Krug-planinu promatrati konje, također je zabrinuta za ždrjebad. Lani je, kaže, izbrojala 196 odraslih konja i 30 ždrjebadi, što znači da ih je trebalo biti više od 200, a nema ih toliko. – Nedostaju neki predvodnici i konjići stari jednu godinu. Čini se da su konji postali lovina – potreseno priča Željka Mihaljević.

Polusatno “druženje” s divljim konjima na Krug planini prestao je nakon što se u daljini začuo pucanj, vjerojatno nekog lovca. Osamdesetak konja su se galopom udaljili od nas. Pobjegli su čak i od Lije kojem jedu iz ruke.

Konjima su prijetnja predatori
Dr. Ante Ivanković, profesor konjogojstva na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, fenomen divljih konja na Krugu objašnjava time što su konji jako prilagodljivi. Ako su prepušteni sebi, vrate im se divlji nagoni. Konji se u divljini sponatano počnu udruživati, tako su im bolje šanse za preživljavanje, a u njihovoj zajednici dolazi do socijalne interakcije, odmah se uspostavlja hijerarhija po muškoj i po ženskoj strani. – Njima nije problem hrana, oni se snađu u prirodi i u najsurovijim uvjetima: kopaju ispod snijega da bi došli do trave, brste grančice, ponekad pojedu i vlastiti izmet. Pojest će sve što mogu da bi preživjeli. Nije im problem ni sol jer je pronalaze u mineralima koji su u prirodi. Divljim konjima problem su predatori, čovjekova nebriga i iživljavanje – objašnjava dr. Ivanković.

Prema njegovu mišljenju, trebalo bi smisliti program i voditi stručni nadzor nad podivljalim konjima na Krug planini, odnosno voditi brigu o njihovoj higijeni, bolestima i prihranjivanju tijekom zime; upoznati strukturu stada, identificirati ih, označiti, pratiti njihovo brojčano stanje… Epidemija i nedostatak hrane za jakih zima mogu, naime, pokositi populaciju divljih konja. Da postoji stručni nadzor, tvrdi dr. Ivanković, znao bi se ovogodišnji uzrok pomora ždrebadi na Krug planini. Znalo bi se, naime, jesu li za pomor krivi predatori, vukovi, ili bolesti?

(Jutarnji list)

Osim što bludimo pogledom po krdu, glasni smo. Vitki vratovi dižu se iz snijega po kojem prebiru smrznutu travu. Pametni pogledi, uši naprijed-natrag. Okret, korak, kas. Pa galop. Gledamo im guzice. Pastusi čekaju da se kobile i mladi prebace preko obrve brijega, pa i oni odskoče. Gotovo. Buđenje.

Ostale su gomilice gnoja i rupe od kopita. Odoše kroz bijelo prema Zagoričanima, i dalje. Na Kruzima konji su podivljali prije jedno trideset godina, kad su ono ljudi livanjskog kraja s prvim novcem zarađenim vani pokupovali traktore.

Pljesni ga po sapima i haj, gdje te vjetar nosi – snaći će se konj. I snašli se, raširili se, uoči rata moglo ih se i četiri stotine pobrojiti. Kad hrane nije bilo za ljude, našlo se za konje, pa su se u ratu pripitomili, počeli prilaziti dvonošcima i njihovim cestama s kojih zimi ližu sol. Pa sad ginu ko ludi.

Neke okuju da vuku debla, drugi završe u rashladnoj vitrini s maslinama ili bez, a treće jednostavno udari auto. Slomi im noge i ostavi u kanalu vucima za gozbu. I još ne zna tko će platiti štetu. Urednici internetskog portala Livno-Online, Zoran Karadža i Frano Duvnjak, pokrenuli su akciju zaštite divljih konja na Kruzima. Prikupljaju obavijesti o nasilju nad konjima, organizirali su peticiju, koju je dosad potpisalo više od 5300 posjetitelja.

Grupa na svevidećem Facebooku ima oko 2,5 tisuće članova. – Godinama smo slušali o patnjama konja, primali fotografije ozlijeđenih i raskomadanih životinja. Ima svak oružje, pa ih neki onako iz zabave gađaju. Tražimo da ih se konačno pusti na miru, da se ljudi drže podalje od njih.

Jata, tako kažemo za krda, u miru će se onda razvijati. Ne treba ih čak ni dohranjivati, vidi se da su lijepi, zdravi – kaže Karadža, student zagrebačkog FER-a, a Duvnjak dodaje kako se neki Livnjaci predstavljaju za vlasnike konja.

- I to samo kad se priča o zaštiti. Onda kažu: ‘Dedo i ćaća su platili toga konja, naš je, tražit ćemo naknadu.’ Al ako se kakav belaj desi, onda se ne zna ko je konju gazda. Kako i mogu bit nečiji.

Pušteni su davno, većina ih je oždrijebljena na Kruzima, za kakve gazde oni znaju – pita se Frano i detektira problem:

- Nema konja u zakonu. Za psa lutalicu se zna tko ga vata za šinteraj, u Hrvatskoj se za ubijenog vuka zna globa. Ali konji eto nisu općinski, županijski ni federalni. Ne zna se tko bi ih štitio, a svi se slažu da su fantastični i jedinstveni.

Sad pozivamo na taj korak; učinimo konje na Kruzima postojećima u zakonu – kaže Duvnjak.

Zasad sve rade volonterski sa sugrađanima koji su isto tako zaljubljeni u divlje konje, a Karadža ističe da im se ne da osnovati udrugu koja bi ponijela projekt za zaštitu:

- Ma joj s tim udrugama… Sve se to na kraju pretvori u traženje para, obrtanje para, trošenje para, pitanja gdje su pare. Ma bjež, nije to za nas. Nije nemoguća opcija, ali najsigurnije bi bilo uvesti zakonsku regulativu. Pa jel to neki problem?

A mi da smo pametni, dovlačili bi turiste da gledaju to živo čudo. Sada nam pišu zabrinuti ljudi iz Amerike, Hrvatske, Slovenije, Srbije, sarajevski veterinari, nude pomoć. Ne znamo ni mi točno šta da radimo, samo tražimo da ubijanje i mučenje prestane – objašnjava Zoran.

Konj za 200 maraka
Kad je u Bosni bilo najteže, 1993. godine, Ivica Vlašić izašao je na Kruge. – Pošo sam da slikam konje. Bog im je dao slobodu, ljudi su ih nazvali simbolom slobode, i zato moji konji nisu zauzdani. Gledao sam kako trče kroz minska polja i niti jedan nije stradao.

Dok ih ljudi nisu počeli gonit. I naravno biraju najljepše, najsnažnije, najzdravije. Za 200 maraka su ih znali prodavat – kazuje akademski slikar Vlašić, čija je galerija puna galopa grivastih trkača.

A već desetak godina Željka Mihaljević, novinarka radija “Studio N”, sa suprugom Damjanom i prijateljima obilazi konje, druži se s njima, fotografira ih, nosi im dohranu kad brda zalede, imena im podijelila:

- Ovo je Zekan, ovo Čokolada, pa Žicar, Putalj… E ovaj bijeli, Golub, jedan je od najljepših, ne možeš mu rukama obuhvatiti vrat – pokazuje fotke s dugih šetnji po nekadašnjim blagodijama na Kruzima.

Premda ih je na visoravni oko 200, skupa su samo u doba kad snjegovi zametu pa se oko njih skupljaju vukovi, te za ljetnih suša kad traže vodu. Skupine inače broje do dvadesetak članova konjske obitelji.

- Okupe se i za parenje, a premda su se nekad razmnožavali jednom godišnje, oni su, kao i mačke, izgubili kalendar. Pa skaču kad im se pruži prilika. Inteligentni su nevjerojatno; razlikuju čak i auta, odmah priđu ako su im poznata.

Neki će jesti iz ruke, kocku šećera, jabuku, suhi kruh, neki nikad neće prići – opisuje Željka, koja je s ekipom 2004. godine, kad je bilo više od metar snijega, na Kruge iznijela tridesetak bala sijena, koje je za gladne konje dobila na dar.

Svjedočila je Željka Mihaljević i okrutnoj strani ljudskog odnosa prema konjima; nalazili su im žicu stegnutu oko vrata, ali i trupove kojima fale butovi, a njima pak ovčari hrane pse. Borbene pse također puštaju na konje, kako bi im narasla agresija.

- Bio je jedan prelijepi vranac, imao je specifičnu grivu, frčke su mu padale do zemlje. Zvali smo ga Thompson. I njega su ubili. Prije tri godine, u dva dana sedam ih je stradalo. Mislim da ih godišnje izgine četrdesetak, od čega polovicu pobiju ljudi – iznosi Željka okrutnu statistiku.

Kroz prhke nanose na Borovoj glavi vodič nam je Miroslav Maganić. Upravo je diplomirao šumarstvo u Zagrebu i zaposlio se u grmečkoj šumariji. Sad je kao rendžer u svom kraju.

- A jebo ga, i ovdje uvijek puše… Al znaju se konji skrit, siđu u ove dolinice pod brijezima. Gore nosi, a oni ispod ušuškani. Naćemo mi njih – tješi nas i zaleti se u smeđi krater posred bijele vrtače.

- Ovo je vepar, sto i više kila. Vid šta je napravio. Nedavno je ovakav ubio čovjeka na Kupresu. Ovaj mislio da ga je upuco, prišo mu, kad se prase otrgne i razdere ga. Ajd šta se okrećeš, nema ga blizu, noćio je ovde samo – opet nas tješi, pa sve gleda tragove kopita.

- Tu su oni negdje. A znaš da su ih neki lovili za kobasice?

- Talijani biće?

- Ne, vaši neki, Dalmatinci. Hercegovci isto. Nema zakona o konjima. Štaš, ilegalci su na svojoj zemlji. Pobrinu se za njih dobri ljudi, pomagali su im i momci iz motokluba “Vukovi”, a i lovci su ih hranili… Eno dva! To su ko stražari. Eno svi, jesam ti reko da ćemo ih nać.

- Koliko ih je… – Moš i ti zbrojit ko i ja. Puno, više od sto! Gledamo se, ovog puta šutimo. Opet se u zubima mrsi Balašević, onaj njegov braca, paor, a ne soldat. I njegovi konji “nebom terani, kroz san, i kroz oblake u kas”. Baš ovakvi. (Slobodna Dalmacija)

Također obećao je pomoć u hrani kao i angažiranje osoba čija bi jedina dužnost bila briga oko ovih divljih konja.

“Ja sam kao dijete često išao u polje, kada bi mi dopustili, gledati divlje konje. To je bilo kao da danas vozite najbolji motor. Danas kada idem put Kupresa često vidim konje. Mislim da samo idiot može ubiti onakve lijepe životinje”, izjavio je Rimac.

Do danas peticiju za zaštitu divljih konja s Kruga potpisale su 5072 osobe. Ako još niste, peticiju možete potpisati na web stranici www.divljikonji.org.

Zahvaljujući Ani Kraljević jučer smo dobili fotografije divljih konja s Kruga u zimskom ugođaju.

Pogledajte fotografije >>>